U ovome tekstu probao sam sakupiti nekoliko govora učenjaka koji mogu koristiti, uz Allahovu pomoć, onome ko je iskušan sa vesvesama koje mu ne daju mira i otežavaju mu i vjeru i život.
______________________________________________
Sve vesvese se liječe sa dvije stvari:
1. Potpuno ubjeđenje da su vesvese od šejtana, odbijanje istih, i odlučna borba protiv njih, pokoravanje Allahu i nepokornost šejtanu.
2. Da što više učiš sure Felek i Nas i sve zikrove u kojima se traži zaštita od šejtana.
Šejh Abdulaziz el-Fevzan
______________________________________________
Kaže drugi učenjak:
Kada vesvese dođu dotle da od njih nema mira, nema načina da se ih oslobodi osim da se prema njima ophodi sa POTPUNIM IGNORISANJEM.
Što znači da kada mu vesvese dođu dok nešto radi, neće to prestati raditi zbog vesvesa.
A kada mu dođu vesvese dok ništa ne radi, neće ništa početi zbog vesvesa.
Ovo se odnosi i na ibadete, kada mu vesvese dođu u namazu ili abdestu, uradit će ono što je potrebno, i neće se osvrtati na njih niti će ostaviti zbog njih.
Isto tako neće počinjati nijedan ibadet zbog vesvesa.
Ovo je borba u kojoj pobjeđuje onaj ko ustraje.
______________________________________________
Vesvese dolaze svim ljudima, samo je pitanje kako se oni ophode sa njom sa načina razmišljanja i ophođenja prema toj vesvesi.
Obični ljudi kada im dođe loša misao ili vesvesa, razmisle o njoj, i zatim je zaborave, dok oni koji su iskušani njihov razum prihvati tu vesvesu i ciljano se bavi sa njom i razvija je još dalje. Tako da njihov način razmišljanja privlači vesvese.
Vesvese koje su prešle u bolest se mogu odraziti u ponašanju i/ili mislima/idejama.
Povod obje ove stvari je ono što je u razumu od pogrešne ideje, pa se to mora liječiti kao uzrok.
Ideje su opasnije od djela, jer nemaju granice, kada nešto radi može mu dotužiti pa će to ostaviti, dok ideja i razmišljanje nema kraja.
Bavljenje ovom idejom i razmišljanje o tome lomi insana (ne zato što nema Allaha, nego zbog puteva kojim takva razmišljanja idu).
Lijek za ovo jeste da se PRESTANE i kažeš vjerujem u Allaha i da to nije kao što kaže šejtan, kao što je došlo u hadisu.
I gotovo, ali onaj ko je iskušan sa ovim on u stvari ne traži odgovor, on se ne može zasititi, što više pije više je žedan, kao da pije morsku vodu.
Jer kada se odgovri jedno pitanje, dođe deset drugih i tako dalje.
Zato ko se krene boriti sa šejtanom kroz vesvesu bit će poražen, jer se borba po ovom pitanju treba da dešava na drugom frontu.
Šerijat podstiče na mentalni rahatluk i takav vjernik treba biti na što ukazuju mnoge stvari. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dovio: "Allahu utičem ti se od brige i tuge, i od nemoći i ljenosti..." Isto tako Allah navodi primjer onoga ko je na uputi kao osoba koja je širokih prsa. Musliman treba da osjeća rahatluk u ibadetima koje čini, a ne da mu oni budu teret i patnja: "Bilale odmori nas namazom..!"
Zato onaj ko je iskušan ovim stvarima treba prvo da se okrene onome ko je stvorio dušu i da vidi šta je On rekao u vezi odnosa prema duši, njenim potrebama itd.
Šejtan preko stvari koje je šerijat propisao pokušaje da dođe do onoga što šerijat nije htio. Kao npr. sjećanje smrti, razmišljanje o smrti je ciljano u šerijatu, ali da bi se osoba pripremala za smrt i ono što dolazi poslije nje, i da mu preko toga bude lakše odreći se dunjaluka, dok šejtan želi preko tog straha da čovjeka dovede u potpuni očaj i da ostavi djela, te da kaže kakve koristi ima da išta radim kad ću umrijeti?!
I ovo se može primjetiti u mnogim drugim stvarima.
Od najvećih uzroka vesvesa je sam šejtan, onaj koji insanu želi zlo za koga Allah kaže: "Doista je šejtan vama neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte." Što znači da te vesvese treba smatrati da dolaze od neprijatelja makar i bile obučene ruhom dobročinstva i dobronamjernosti.
To je zlo koje dolazi od neprijatelja koji želi da te porazi, i nemoj misliti da ti on može više željeti dobro od Milostivog koji te je stvorio.
Čovjekove vesvese isto tako mogu dolaziti od njegove duše, takvima ne treba šejtan da bi imali vesvese, takav mora raščistiti sa sobom i razumjeti odakle mu vesvese dolaze, i da bude svjestan šta je to da im se može suprotstaviti na odgovarajući način.
Dva pravila kojih se u potpunosti mora pridržavati onaj ko hoće da se izliječi od ovih vesvesa, i kojih ako se ne bude držao neće osjećati da je riješio problem:
1. Ignorisanje
2. Suprotstavljanje
(Ignorisanje) Ove dvije stvari su većina čuli, ali nisu primjenili, jer primjeniti to nije lahko.
Suština pitanja je kako da dođemo do tog stepena potpunog ignorisanja i suprotstavljanja?!
Problem kod onih koji su iskušani jeste da primaju vesvese sve dok ih ne slome, ne mogu ih ignorisati. Kao da imamo osobu koju druga osoba gađa kamenjem, možda igoriše prvi i drugi kamen, ali već treći i četvrti počet će vrištati od bola, baš kao vesvese sa idejama i mislima.
Pa baš kao kada hoćeš da te kamen ne pogodi izmakneš se, tako isto sa vesvesama i lošim mislima, prilagodi se tako da ti ne mogu naštetiti. Na početku će se izmaći za samo nekoliko, ali će kasnije usavršiti i moći će se "izmaći" svim vesvesama.
(Suprotstavljanje) Da natjeraš vesvese da ti dolaze kad ti hoćeš ili da dolaze ondje gdje ti hoćeš.
Nećeš moći ignorisati vesvese dok praktikuješ nešto od ove četiri stvari:
1. Upuštaš se dalje sa tim idejama i mislima.
2. Odgovaraš na pitanja u vesvesama.
3. Pravdanje.
4. Kriviš sebe.
Kada uspiješ ovo uraditi neće ti više vesvese moći prići, uz Allahovu pomoć.
(Primjer) Čuo si da je neko umro, odmah se sjetiš smrti i svega što donosi...
Prva stvar jeste da se ne upuštaš u daljnje razmišljanje o tome, da ne proživljavaš tu ideju, da je ne primjenjuješ na stvarnost, šta ću kada se desi, šta će biti sa mnom, šta će biti sa drugim...
Neće odgovarati na pitanja... Da li sam spreman za smrt?! Bilo šta da odgovoriš prekršio si, jer kada odgovoriš na jedno pitanje ide drugi, nema tome kraja. Ne odgovaraj na pitanja!
Onda šejtan kaže zar ne želiš da uđeeš u Džennet, moraš se bojati smrti?! Pa mu ovaj kaže: "Nije to za to, nego da bi tebe ušutkao!" Pravdanje! Neće se pravdati za ne prihvatanje te vesvese.
Malo te onda ostavi pa ti dođe za pet minuta... "Ti stvarno nisi spreman za smrt, a blizu ti je!" Pa pomisliš vidi stvarno tako je, umrijet ću, pa šta onda?! Pa počinješ se kriviti, nisi se upustio sa njim, niti si odgovorio, niti se pravdao, ali kriviš sam sebe.
Onaj ko uspije primjeniti ove četiri stvari zatvorit će put vesvesa prema sebi! I ovo je potpuno ignorisanje.
Razmišljanje o vesvesi i upuštanje u nju se prekida sa dvije stvari, ako ne može bez toga: suprotnom misli ili nepovezanim mislima.
Pa kad se sjetiš npr smrti i dođu ti vesvese o tome, razmišljaj o životu i šta sve možeš uraditi dok si živ, šta ti je sve Allah dao u životu itd.
Druga stvar nepovezane misli npr. razmišljat će o obavezama ili o tome kako da zaradi, treba da se brine o porodici itd. druge brige koje su manje od vesvese i koje mu ne dolaze u obliku vesvesa nego su normalne brige u životu svakog čovjeka.
Kada sam uz sve poteškoće ignorisao tu ideju i vesvesu sada treba da mi nju napadnemo, ne treba zauvijek da sjedi i čeka da ga vesvesu napadnu.
Kako se boriti i suprotstaviti vesvesama:
Prije same vesvese: Ne strahovati unaprijed od tih misli i ideja prije nego dođu. Zbog toga kada dođu dočekaš ih smiren i opušten. Dočekaj je čvrsto i spremno, bez straha.
Tokom: Kada dođe dočekaj je jako, suprotstavi joj se spreman da se boriš protiv nje, pokaži joj zube. Jer te vesvese koje su sa tobom godinama, koje su postale dio tebe, nećeš ih se riješiti osim da im pokažeš da kod tebe za njih više mjesta nema.
Poslije: Da nema problema da on priča o tome, npr. da priča o smrti.
(Primjer)
(Ignorisanje)Dolaze vesvese po pitanju postojanja Allaha, upušta se sa njom i razmišlja o tome, NE. Pa kada dođe pitanje Ko je Allaha stvorio, Ne odgovara na pitanje, ne zato što odgovora nema, nego jer vesvese se ne mogu zasititi pitanja, jedno pitanje slijedi drugo, nikad kraja. Zatim NEĆU pravdati svoj stav ničime, jer sve je to suprotno ignorisanju. Na kraju neće se koriti kada mu dođe sa pitanjima: "Kako to da ne znaš?!" "Pa jesi li ti uopšte musliman?!" itd NEĆE se koriti jer nije odgovorio i nije o tome razmišljao.
(Suprotstavljanje) Prva stvar kojom reaguje je strah, time krši prvo pravilo, NE SMIJE se bojati vesvesa pusti ih da dolaze, ne mogu ti ništa. NEMOJ ih se bojati i samo ih ignoriši.
Kada dođe reci joj NEMAM potrebe za tobom, NEMA mjesta za tebe kod mene.
Na kraju dođem na stepen da NEMAM problema da govorim o tome i pojašnjavam to.
I ovako se mora ophoditi sa svim vesvesama koje ima, ne smije dati ni jednoj prostora kod njega, mora biti veoma osjetljiv na vesvese, ne daj im mira, ne daj im prođu.
Ono što pomaže primjenu ovih pravila jeste da tokom prvih dana primjene da bude što više u društvu drugih, jer vukovi jedu izdvojene ovce. Većini ljudi dolaze vesvese dok su sami, pa budi sa drugima i budi aktivan, pa kada dođeš kući spreman si da spavaš odmah, ne daj bu prostora da te napadne pred spavanje.
Glasan govor umanjuje mogućnost mozga da održava tok misli, ne možeš govoriti o nečemu i razmišljati o drugoj stvari.
Omalovaži vesvese, to su samo misli, NIŠTA, ne misli da su nešto veliko, ne daj im više zasluge nego što zaslužuju.
Ne vjeruj vesvesama, vjeruj onome što znaš i što vidiš.
U vremenu dok se liječi treba izbjegavati stvari koje će kod njega izazvati tugu, jer to otvara vrata vesvesama.
Treba da brine o svim stvarima koje udaljavaju šejtana od njega i koje uzrokuju rahatluk tijela i duše.
Potrebno je da vodi spisak svoj napredak kroz ovaj program, koliko si vesvesa uspio ignorisati i koliko nisi, svaki dan pokušavaj što više vesvesa ignorisati i odbiti.
Nemoj da omalovaži bilo kakav napredak, svaki korak je korak bliže cilju.
Kada dođe do toga da se oslobodi od ovih vesvesa, neće se brinuti povremenih vesvesa koje mu dođu, jer su vesvese prisutne kod svih zdravih ljudi, ali kada nauči koji je to ispravan odnos spram njih, neka se ne brine zbog toga više.
Samo primjeni ova pravila na te nove eventualne vesvese i problem riješen.
______________________________________________
Kaže drugi učenjak:
Misli i vesvese čovjek neće za njih biti pitan, sve dok se one ne pretvore u djela, i tu leži problem. Pa da ih je zanemario i ostavio, ne bi bilo problema, ali kada ih je prihvatio i sa njima se upustio pretvorile su se u ideje i rad po njima.
Zbog toga je dobro društvo stvar koju vjernik treba, društvo kojim će se zaštititi od ovih stvari, da sa njima sjedi, priča, putuje, itd.
Ali trebaš znati i kada te vesvese odvedu grijeh znaj da to nije kraj, jer su vrata pokajanja uvijek otvorena, pokajanje briše grijehe.
Sigurnost i smiraj je od osobina koje su u svojoj potpunosti svojstvene samo za mumina.
Okreni se Allahu, nećeš moći probrojati ono što će ti doći od Njega.
Naporne vesvese nemaju lijeka osim da ih zaboraviš, isključi sve vesvese, jesi li oprao noge ili nisi, gotovo je... Oprao ne oprao u ovom stanju izbriši tu vesvesu, šta god bilo. Izvriši to kao da ga nema.
Ove vesvese mogu biti početci tzv. duševnih bolesti, nema smetnje obratiti se ljekaru po pitanju toga, jer je liječenje dozvoljeno bez razilaženja.
______________________________________________
Neki savjeti:
Mnogi koji su iskušani sa ovim vesvesama boje se da im se suprotstave ili da ih liječe, iz straha da može MOŽDA su vesvese upravu... to je strah kojeg trebaju prevazići. Potrebno je da spoznaju da su to ustvari tuđe ideje, a ne njegove, jer sve ostalo ukazuje na to.
Sama činjenica da ti je neka misao došla, ne ukazuje na to da ta misao zaslužuje da joj daš i trenutak razmišljanja, neke misli zaslužuju da ih izbaciš brže nego što dođu.
Napadne misli o činjenju neke loše stvari, ne znači da si ti to ustvari uradio i nema potrebe da sebe osuđuješ zbog toga, jer Allah neće pitati ljude za takve misli, sve dok ne postupe po njima.
Sam dolazak neke loše misli ne znači da ćeš to uraditi, kao što dolazak i dobre misli ne znači da ćeš to uraditi, misli su misli, ne treba im pridavati pažnje više nego zaslužuju.
Vjerovanje da će sama misao o nečemu sama od sebe biti uzrok da to uradiš nije tačno, čak je to stvar koja je suprotna islamu i spada u sujevjerje i širk.
Misli su čudna stvar, kada pokušaš misliti o nečemu teško ide, dok kada pokušaš ne misliti na silu o nečemu neće da izađe iz glave. Greška koju rade oni sa vesvesama jeste da na silu pokušavaju izbaciti tu misao, što bude uzrok da to ustvari bude još teže, dok ono što treba da urade jeste ono što rade normalni ljudi bez takvih vesvese kada im dođe ista misao jeste da samo je zaobiđu, kao što zaobiđu rupu na putu, bez da se osvrću na nju da vide ide li iz njih...
Musliman nikada ne može 100% garantovati da će ući u Džennet, to se odražava na jedan oblik nesigurnosti koja je obavezna, što ne znači da on sumnja u islam i Allaha, ali da sumnja u sebe. To se odražava u to da ne moraš sam sa sobom izađu kraj po svakom pitanju, ne moraš moći garantovati za sebe u svemu, nema potrebe da se pravdaš vesvesama i budeš 100% siguran u sebe, jer to nije potrebno. Treba uvijek težiti boljem, ali isto tako znati da je savršenstvo nedostižno, i to uopšte nije problem, jer pokajanje briše greške.
Tvoji osjećaji te mogu varati, ne znači da ako osjećaš da si u krivu, da u stvari i jesi, sagledaj objektivnije stvari oko sebe, a ne samo te misli, i vidjet ćeš da su te misli same na jednoj strani, dok mnoge druge stvari ukazuju da ti tako ne razmišljaš i da to nisu tvoje misli, zato ih ostavi, to je tuđe ne tvoje.
Molim Allaha Uzvišenog da olakša našoj braći i sestrama koji su iskušani ovim stvarima.
Podijelite ovaj tekst sa onima za koje mislite da će im koristiti.
Podijelite ovaj tekst sa onima za koje mislite da će im koristiti.